Gvožđe –gazda je stigao
ili
od gladijusa više ništa neće biti isto
Nešto je urađeno sa gvožđem da bi ono postalo „jače“. Izveden je proces kojim se dobio čelik. I sledi pitanje- ko ga je prvi upotrebio za izradu oružija? Svakako Rim. Bilo je pokušaja i ranije, arheološki tragovi ukazuju na Španiju, Bliski Istok, Indiju... Kad god sam se susreo sa nekim takvim podatkom i krenuo njegovim tragom, nisam naišao na ništa ozbiljije ili masovnije, što bi vladara ili dinastiju izbacilo na istorijsku pozornicu pod punim svetlima. Da bi pojasnio čelik potrebno je ponovo malo „teoretisanja“. Opet ću prvo krenuti da objasnim kako se čelik danas dobija, pa ću u nastavku predstaviti podele i karakteristike čelika. Tek tada ću pokušati da i ovde napravim uporedne karakteristike sa čelicima tokom dva milenijuma, i probati da ustanovi šta bi za izradu mača bilo značajno, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu.
Prvo bih definisao čelik. To je legura, kombinacija dva elementa, železa (Fe) i ugljenika (C). Moguće je da u čeliku budu prisutni neki drugi elementi. Zbog toga čelika i postoji nekoliko hiljada vrsta čelika, ali o tome kasnije. Prvo bih pojasnio proces u viskoj peći što je kraće moguće. Taj proces nije jedini, ni najsavremeniji, ali sam se za njega odlučio iz razloga što se tokom istorijskog razvoja čelika razvijao i proces topljenja koji je počeo u nekim primitivnim pećima, a evoluirao u visoku peć, koja se i danas upotrebljava.
Koji je cilj visoke peći? Kiseonik iz rude treba da se redukuje (ukloni). To se postiže uz pomoć koksa, kamenog uglja, koji ima preko 90% ugljenika. Peć se prvo puni, i to kro kroz grotlo. Stavlja se red naizmenično red rude, red topitelja, i red koksa. Topitelji (krečnjak CaCo3, kvarc SiO2) služe da teško topljive sastojke iz jalovine prevedu u lako topljivu šljaku ili da je vežu hemijskim putem. Peć se dopunjuje pri radu, a može da radi neprestano godinama. Temperatura koja je u Trbuhu (srednjem delu) peći je oko 1200 C, a rastopljeo gvožđe se ispušta kroz otvore na dnu peći. Šta je veoma bitno? Kroz posebne duvnice se u peć uvodi pregrejeni vazduh koji pomaže sagorevanju koksa. Posmatrajući hemijsku reakciju hematita( Fe2O3) i koksa vidimo da je:
ili
od gladijusa više ništa neće biti isto
Nešto je urađeno sa gvožđem da bi ono postalo „jače“. Izveden je proces kojim se dobio čelik. I sledi pitanje- ko ga je prvi upotrebio za izradu oružija? Svakako Rim. Bilo je pokušaja i ranije, arheološki tragovi ukazuju na Španiju, Bliski Istok, Indiju... Kad god sam se susreo sa nekim takvim podatkom i krenuo njegovim tragom, nisam naišao na ništa ozbiljije ili masovnije, što bi vladara ili dinastiju izbacilo na istorijsku pozornicu pod punim svetlima. Da bi pojasnio čelik potrebno je ponovo malo „teoretisanja“. Opet ću prvo krenuti da objasnim kako se čelik danas dobija, pa ću u nastavku predstaviti podele i karakteristike čelika. Tek tada ću pokušati da i ovde napravim uporedne karakteristike sa čelicima tokom dva milenijuma, i probati da ustanovi šta bi za izradu mača bilo značajno, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu.
Prvo bih definisao čelik. To je legura, kombinacija dva elementa, železa (Fe) i ugljenika (C). Moguće je da u čeliku budu prisutni neki drugi elementi. Zbog toga čelika i postoji nekoliko hiljada vrsta čelika, ali o tome kasnije. Prvo bih pojasnio proces u viskoj peći što je kraće moguće. Taj proces nije jedini, ni najsavremeniji, ali sam se za njega odlučio iz razloga što se tokom istorijskog razvoja čelika razvijao i proces topljenja koji je počeo u nekim primitivnim pećima, a evoluirao u visoku peć, koja se i danas upotrebljava.
Koji je cilj visoke peći? Kiseonik iz rude treba da se redukuje (ukloni). To se postiže uz pomoć koksa, kamenog uglja, koji ima preko 90% ugljenika. Peć se prvo puni, i to kro kroz grotlo. Stavlja se red naizmenično red rude, red topitelja, i red koksa. Topitelji (krečnjak CaCo3, kvarc SiO2) služe da teško topljive sastojke iz jalovine prevedu u lako topljivu šljaku ili da je vežu hemijskim putem. Peć se dopunjuje pri radu, a može da radi neprestano godinama. Temperatura koja je u Trbuhu (srednjem delu) peći je oko 1200 C, a rastopljeo gvožđe se ispušta kroz otvore na dnu peći. Šta je veoma bitno? Kroz posebne duvnice se u peć uvodi pregrejeni vazduh koji pomaže sagorevanju koksa. Posmatrajući hemijsku reakciju hematita( Fe2O3) i koksa vidimo da je:
Fe2O3 + 3C → 2Fe +
Znači koks je vezao kiseonik, što je i cilj procesa. Šljaka se takođe izdvojila i u tečnom stanju se izvodi iz peći. Od posebnog značaja za našu priču je produvavanje. Bez toga dela procesa dobijeni kvalitet ne bi bio zadovoljavajući. Već sam pomenuo da arheološki nalazi ukazuju je taj proces korišten i pre nove ere, ali tek Rim označava prekretnicu u korišćenju čelika. Često sam nailazio na analize koje objašnjavaju zašto se legija pokazala superiprnijom u odnosu na falangu. Razlozi su raznovrni, ali najčešće pominjana je veća pokretljivost formacije. To je prouzrokovano manjom težinom opreme. Više puta su Grci smanjivali štitove i „ olakšavali“ oklope.
Znači koks je vezao kiseonik, što je i cilj procesa. Šljaka se takođe izdvojila i u tečnom stanju se izvodi iz peći. Od posebnog značaja za našu priču je produvavanje. Bez toga dela procesa dobijeni kvalitet ne bi bio zadovoljavajući. Već sam pomenuo da arheološki nalazi ukazuju je taj proces korišten i pre nove ere, ali tek Rim označava prekretnicu u korišćenju čelika. Često sam nailazio na analize koje objašnjavaju zašto se legija pokazala superiprnijom u odnosu na falangu. Razlozi su raznovrni, ali najčešće pominjana je veća pokretljivost formacije. To je prouzrokovano manjom težinom opreme. Više puta su Grci smanjivali štitove i „ olakšavali“ oklope.
Hajde da to povežemo sa našom temom. Specifična težina gvožđa je 7,8 a bakra kao osnove bronze 8,93. Razlika je oko 15%. Kaciga, mač ili bilo koji drugi deo opreme napravljeni od čelika imaju bolje mehaničke karakteristike, od bronzanih, što znači da mogu biti „tanji“, samim tim i lakši. Pokretljivost rimskog legionara je svakako povećana upotrebom čelika u odnosu na bronzu. Upotrebom čelika je prestala praistorija, a pomenuti sukob je morao imati sasvim određen ishod. Većina autora kremom rimskog oružija smatraju džilit i verovatno su u pravu. Smatram da bi bilo nepošteno da ga ne spomenem. Imao sam priliku da držim ovo koplje u ruci, i izneneđujuće je koliko je izbalansirano i kako lepo leži u šaci- osećaj svršenstva. Ja ću se ipak pozabaviti gladijusom, jer je na ovom maču čelik doživeo ekspanziju.
Glavna prednostovog oružija je što je to prvi mač koji je davao prednost bodu nad sečenjem. Matematika je tu jasna. Kraće rastojanje, a samim tim i veća brzima pogotka se postiže to tetivi kružnice (bodom), nego kretanjem po obimu (sečenjem). Komanda koja je često regrutima naobuci izdavana je: „ Bodi, ne seci“. Ali osim toga postoji još jedan uzrok prelaska na bod. To je vrh koji nije krt. Naravno, to je ostvareno zahvaljujući čeliku. Bronza to nije mogla da postigne.
delovi iz knjige -Prekinuta karika- Ž. Ćela
Glavna prednostovog oružija je što je to prvi mač koji je davao prednost bodu nad sečenjem. Matematika je tu jasna. Kraće rastojanje, a samim tim i veća brzima pogotka se postiže to tetivi kružnice (bodom), nego kretanjem po obimu (sečenjem). Komanda koja je često regrutima naobuci izdavana je: „ Bodi, ne seci“. Ali osim toga postoji još jedan uzrok prelaska na bod. To je vrh koji nije krt. Naravno, to je ostvareno zahvaljujući čeliku. Bronza to nije mogla da postigne.
delovi iz knjige -Prekinuta karika- Ž. Ćela